Hrvatski herbarij - Herbarium Croaticum

Hrvatski herbarij

U sastavu Botaničkog zavoda PMF-a nalaze se dvije službeno registrirane sveučilišne herbarske zbirke; Hrvatski herbarij (Herbarium Croaticum, ZA) i Herbarij Ivo i Marija Horvat (ZAHO). Povijest nastajanja prve zbirke je rezultat aktivnosti velikog broja ljudi u dugom vremenskom razdoblju od gotovo 2. stoljeća dok se iz samog naziva druge zbirke vidi da je ona plod marljivog rada profesora Ive Horvata i njegove supruge Marije.

U vrijeme Ilirskog preporoda, još prije osnutka Narodnog muzeja u Zagrebu 1846. godine, postojala je sakupljena obilna građa za botaničku zbirku čiju osnovu je predstavljao herbar Josipa Hosta za koji se smatralo da je izgubljen, ali prema najnovijim saznanjima jedna anonimna zbirka iz Hrvatske koja se upravo obrađuje u Budimpešti vjerojatno sadrži taj materijal. Tijekom 1846. i 1847. godine botanička zbirka Narodnog muzeja dopunjena je herbarom Huga von Klinggräffa. Kasnije se zbirka povećavala kolekcijama brojnih sakupljača od kojih su najznačajniji Josip Schlosser, Ljudevit Vukotinović, Mato Vodopić, Franz Petter, Antun Pavić, Slavoljub Wormastiný, Augustin Grubišić, Matija Botteri, Ana Maria Smith, Elise Braig, Maria de Cattani i Josip Pančić.

Osnutkom Sveučilišta i imenovanjem Bohuslava Jiruša 1875. godine prvim profesorom botanike herbarska zbirka Narodnog muzeja po želji Spiridiona Brusine te odlukom tadašnje vlade prelazi u vlasništvo Sveučilišnog Botaničko-fiziološkog zavoda, danas Botaničkog zavoda PMF-a. Donaciji Narodnog muzeja Jiruš priključuje svoj herbar te osniva Herbarium Croaticum koji pri utemeljenju ima oko 25.000 listova. Preseljenjem Botaničko-fiziološkog zavoda iz dvije prostorije na drugom katu zagrebačke Gornjogradske gimnazije gdje je započeo s radom u današnju zgradu Rektorata koja je u to vrijeme (1882. godine) bila glavna sveučilišna zgrada i herbarske zbirke (Jiruševa i muzejska) su u njoj zajedno smještene. Zbirke se počinju popunjavati s nabavkama te prinosima nastavnika i suradnika Zavoda. Već od samog početka herbarske zbirke ujedinjene u Herbarium Croaticum (ZA) se sastoje od većih zasebnih cjelina: herbarija svjetske flore (Herbarium Generale), herbarija hrvatske flore (Herbarium Croaticum sensu stricto), te kriptogamskog herbarija tj. herbarija tajnocvjetki (Herbarium Cryptogamicum; alge, gljive, lišajevi). Najveći dio Jiruševe zbirke od oko 10.000 listova pripada generalnom herbaru u koji je uklopljen i Herbarium generale Rossianum s oko 4.000 listova te brojni manji herbariji, dobiveni nabavkama i razmjenom, koji sadrže veoma zanimljive eksikate raznovrsnog bilja iz gotovo čitavog svijeta. Za poznavanje hrvatske flore svojim brojem i vrijednošću najznačajnije su slijedeće zbirke: Herbarium croaticum Rossianum s oko 30.000 listova koje je sabrao zaslužni hrvatski florista i domoljub Ljudevit Rossi po svim krajevima Hrvatske, ali najviše u okolici Karlovca, Lici, Velebitu i Hrvatskom primorju; Herbarium croaticum Hircianum broji oko 12.000 listova koje je sakupio Dragutin Hirc, po broju objavljenih radova, najplodniji hrvatski prirodopisac, te Herbarium Haračić s oko 8.000 listova, što ga je Ambroz Haračić sabrao uglavnom u području Kvarnerskog otočja, naročito na otoku Lošinju. Znatniji doprinos zbirci dok se nalazila u glavnoj zgradi Sveučilišta dali su Antun Heinz, Stjepan Gjurašin i Aurel Forenbacher. Međutim nedostatak prostora je ovdje postao ograničavaju čimbenik ne samo za smještaj herbarija već i za normalno odvijanje nastavne i znanstvene aktivnosti. Poboljšanju prostornih uvjeta pridonosi seoba Zavoda 1920. godine iz dotadašnjih prostorija u zgradu na današnjem Marulićevu trgu br. 20 gdje se u dijelu južnog krila na II. katu herbarijska zbirka i sada nalazi. Od tog vremena pa do danas zbirka se povećavala većim ili manjim doprinosom više generacija domaćih i nekih stranih istraživača između kojih su poznatiji Vale Vouk, Ivo Horvat (materijal izvan njegove zasebne zbirke; ZAHO), Stjepan Horvatić, Karlo Bošnjak, Ivan Soklić, Josip Linardić, Ante Ercegović, Fran Kušan, Stjepan Urban, Zora Klas, Ivo Pevalek, Zlatko Pavletić, Bogdan Korica i Radovan Domac.

Osobito značajna, samostalna zbirka u okviru Hrvatskog herbarija je Herbarij Ivo i Marija Horvat (ZAHO) koja je od 1998. godine smještena u jednoj prizemnoj prostoriji u Botaničkom vrtu, kao sastavnom dijelu Zavoda, na Marulićevu trgu br. 9a. U njoj je uklopljeno oko 75.000 araka pretežno vaskularnog bilja skupljenog u Hrvatskoj, Sloveniji, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Srbiji, Makedoniji, Grčkoj, Bugarskoj, Rumunjskoj, Slovačkoj, Poljskoj, Norveškoj, Švedskoj, Finskoj, na području bivšeg SSSR-a, Italiji i Švicarskoj.

Zbirke Hrvatskog herbarija se prema mogućnostima stalno popunjavaju novim biljnim materijalom. S obzirom da se u njima čuvaju eksikati gotovo svih svojti koje rastu na području Hrvatske, te veoma raznolik fundus s raznih strana svijeta, koji uključuje brojne endeme, rijetke i ugrožene biljke na njihovim prirodnim staništima, pa čak i izumrle vrste, kao i određeni broj tipskih primjeraka, te obilje materijala, osobito u zbirci ZAHO, s područja koja će kroz duže vrijeme biti teško dostupna zbog posljedica nedavnog rata, to sve zajedno daje posebnu vrijednost našem herbaru. On je mjesto koje stalno posjećuju domaći i strani botaničari i studenti koristeći podatke za svoja znanstvena istraživanja. Po točno propisanim pravilima traženi herbarski materijal se šalje na posudbu, ne duže od godinu dana, inozemnim stručnjacima, prvenstveno u svrhu fitotaksonomskih istraživanja.

Zbog važnosti koju za protok informacija ima Internet i zahtjeva suvremene znanosti pristupilo se prijenosu podataka iz herbarijskih zbirki i na web stranice dostupne na adresi: Cro Flora Datebase

Djelatnici Hrvatskog herbarija:

Mr.sc. Miško Plazibat

Dipl. ing. biol. Tamara Šegedin

(1)Bohuslav Jiruš, 1841-1901. (2)Josip Schlosser-Klekovski, 1808-1882. (3)Ljudevit Vukotinović, 1813-1893. (4)Ljudevit Rossi, 1850-1932. (5)Stjepan Gjurašin, 1867-1935. (6)Dragutin Hirc, 1853-1921. (7)Ivo Horvat, 1897-1963.