Mini
- Projekti BIOLOGIJA
 |
Učenički rad za Susret i natjecanje mladih biologa Hrvatske, 2000 Uvod
Popis biljnih vrsta iznesen je filogenetskim slijedom prema pripadajućim višim taksonomskim jedinicama ( odjeljci i razredi ). Pripadajuće porodice, rodovi i vrste izneseni su abecednim redom. U svom popisu koristile smo se isključivo hrvatskim nazivima, usklađenim prema Domcu ( 1994 ). POPIS PROLJETNE FLORE 1. ODJELJAK - MAHOVINE
2. ODJELJAK - PAPRATNJAČE
razred: DVOSUPNICE porodica: MAKOVI
porodica: SUNOVRATI
Taksonomske kategorije u koje pripadaju biljke pronađene tijekom ovog
istraživanja prikazane su u slijedećoj tabeli ( tab. 1 ).
BILJNE VRSTE PO STANIŠTIMA Detaljnom analizom razvrstale smo biljke po pripadnosti određenom staništu, po broju biljnih vrsta na određenom staništu te po zastupljenosti biljnih vrsta prema broju staništa. PRIPADNOST BILJNIH VRSTA PREMA ODREĐENOM STANIŠTU
Tab. 2 - Pripadnost biljnih vrsta prema određenom staništu
Broj biljnih vrsta na određenom staništu prikazan je u slijedećoj tabeli ( tab. 3 ). Tab. 3 - Broj biljnih vrsta na određenom staništu
ZASTUPLJENOST BILJNIH VRSTA PREMA BROJU STANIŠTA Zastupljenost biljnih vrsta prema broju staništa ( tab. 4 ). Tabela prikazuje koliki je broj biljnih vrsta zastupljen na samo jednom staništu, koliki je broj pronađen na dva od tri staništa, te koliki je broj biljaka pronađen na sva tri staništa. Tab. 4 - Zastupljenost biljnih vrsta prema broju staništa
LJEKOVITO, JESTIVO I ZAČINSKO BILJE Potaknite medijskim interesom, koje sve više propagira prirodni
način prehrane, odlučile smo napraviti popis i analizu ljekovitog, jestivog
i začinskog bilja na našem ispitivanom području.
Sl. 4 - Odnos broja ljekovitih, jestivih i začinskih vrsta u odnosu na ostale vrste POPIS LJEKOVITIH, JESTIVIH I ZAČINSKIH BILJAKA
Porodica: PRESLICEMala Preslica; Jestive su i ukusne smeđe stabljike, koje nose plodove. Beru se u ožujku i travnju. Priređuju se kao šparoga ( kuhanjem ) ili konzerviranjem u octu. Mogu se i pržiti u ulju. Bogate su C vitaminom ( do 100 mg. % ). Sterilne ( zelene ) stabljike nisu jestive zbog velikog sadržaja kremene kiseline, ali se mogu upotrijebiti za čišćenje metala i poliranje. U medicini se upotrebljavaju kao diuretik ( za izlučivanje mokraće ), kod liječenja tuberkuloze pluća, bronhitisa i sl. ( prema Grlić, 1990. ) Također ju preporučuje i Sebastijan Kneipp - protiv reume, za oblaganje rana koje teško zacjeljuju te za ispiranje usta. Korisna je i protiv kašlja, astme i prehlade. Nuspojave: nema ( prema Pahlow, 1989 ) Porodica: MAKOVIRosopas; Cvate od travnja do studenog, a najviše u svibnju i lipnju. Ljekovit je mliječni sok, pun različitih alkaloida, srodnih alkaloidima opijuma. Jedan od njih je citotoksičan ( otrovan za stanice). Blago je umirujuće sredstvo, potiče izlučivanje žući, blago povisuje krvni tlak. Koristi kod crijevnih tegoba. Svježi sok od rosopasa upotrebljava se kao preparat protiv bradavica na rukama. Preporučuje se i protiv napadaja astme. Nuspojave: u manjim količinama nema ali se zbog većeg sadržaja alkaloida smatra otrovnom biljkom ( prema Pahlow, 1989 ). Porodica: ŽABNJACIKaljužnica; Cvate od ožujka do svibnja, ponekad i drugi put, u jesen. Raste po močvarnim livadama, uz potoke i općenito vlažna mjesta. Otrovna je biljka, oštrog i gorkog okusa te je i stoka na paši izbjegava. Nikako se ne smije jesti sirova, već se prokuhava, čime gubi otrovnost. Priređuje se poput špinata. Cvijetni se pupoljci upotrebljavaju kao zamjena za kapare. Cvjetnim su laticama nekad bojali maslac. Biljka i cvijet imaju 150 - 180 mg. % vitamina C. Koristi se kao sredstvo protiv kašlja, zajedno s trpucem i podbjelom. Nuspojave: blago je otrovna, oprez pri količini ! ( prema Grlić, 1990 ) Žabnjak zlatica; Biljka cvate u ožujku, a na jadranskom području već od siječnja. Mladi listovi su sočni i neotrovni i dovoljno ih je prokuhati 5 min. Stariji, ubrani u vrijeme cvatnje ili poslije, preoštra su okusa i ne mogu služiti za jelo. Kao povrće služi i gomoljasto korijenje i rasplodni pupovi. Cvijetni pupoljci služe kao zamjena za kapare ( prema Grlić, 1990 ). Žabnjak ljutić; OTROVAN. Vrijeme cvatnje - od svibnja do lipnja. Česta je livadna biljka, ali raste i uz puteve i nasipe. U svježem je stanju opasan otrov za stoku. Za vrijeme sušenja ti se otrovi razgrađuju pa sijeno više nije otrovno. Najznačajnija ljekovita tvar u ljutića je protoanemonin, koji jako nadražuje kožu i sluznice. Na dječjoj koži, ukoliko ih beru, na rukama se mogu pojaviti bolni mjehuri. Svježi listovi, zdrobljeni i pomiješani s mlijekom djeluju kod teških crijevnih zatvora. Nuspojave: otrovan, oštećuje kožu i sluznicu, akod unutarnje primjene oštećuje želudac i crijeva, uzrokuje proljeve. Ne koristi se bez liječničkog nadzora! ( prema Pahlow, (1989) porodica: LIJESKELijeska; Biljka može živjeti oko 40 godina, često tvoreći guste šibljake. Raste oko šuma i livada, uz potoke i puteve, u ravnici i planini. Plodovi lijeske ( lješnjaci ) beru se u srpnju i kolovozu. Imaju više od 60 % masnog ulja, 15 % bjelančevina i 10 % ugljikohidrata. U lješnjaku ima mnogo željeza, kalija, kalcija i vitamina B i E. Uz orah lješnjak ubrajamo u energetski najvrijednije namirnice. Jestive su i lijeskine rese ( muški cvijetovi ) koje se mogu usitniti i dodavati tijestu za kruh. Rese se mogu skupljati i zimi, jer su već u jesen oblikovane. ( prema Grlić, 1990 ) porodica: KOPRIVEObična kopriva; Kopriva raste kao svakom poznati, neželjeni korov a široko je rasprostranjena po cijelom svijetu. Nalazimo je uz plotove, oko naselja, uz ceste i puteve, u vlažnim šumama, vrtovima i zapuštenim mjestima. Hranjivost koprive poznata je još od starih Egipćana, koji su je i kultivizirali kao povrće. Grci i Rimljeni je također cijene. I danas koprivu jedu mnogi narodi Evrope. Za jelo služe prokuhani listovi i vršci mlade biljke, koji se beru od ožujka do svibnja. Mlada se kopriva priprema na razne načine kao špinat, umaci, salate, juhe, pite i slično. Mladi se izdanci mogu pržiti i u ulju. Od svježih ili suhih listova priprema se čaj. Kopriva se uvrštava u najkorisnije i najzdravije povrće. U proljeće sadrži 75 - 140 mg % C vitamina, 20 mg % kerotina, što je bogatiji izvor vitamina C i A od većine kultiviranog povrća. Povoljno djeluje kod anemije, bolesti probavnih organa, reumatizma, arterioskleroze, tuberkuloze pluća te bubrežnih bolesti. Posjeduje i antibakterijsko djelovanje, zbog čega meso i ribu možemo održati svježim, ukoliko ga umotamo u listove koprive, i bez hladnjaka. Od koprive se pripremaju i pripravci za jačanje kose, a i šamponi. Nuspojave: nema ( prema Grlić, 1990; Pahlow, 1989 ) porodica: KRSTAŠICEČešnjača; Cvate od travnja do lipnja. Biljka ima izrazit miris po bijelom luku. Za jelo su najprikladniji vršci stabljike i mladi listovi koji se kod nas mogu pojaviti već od veljače. Može poslužiti kao dodatak salati ili zamjena za bijeli luk. Isjeckani listovi miješaju se sa sirom, maslacem ( na kruhu ), salatom od krumpira itd. Biljka ima antiseptičko djelovanje, pa se primjenjuje u medicini. ( prema Grlić, 1990 ) Hren; Cvate od svibnja do srpnja. Hrenov korijen može se iskapati tijekom cijele godine, no najbolje je to učiniti u listopadu, kad se nadzemni dio biljke suši. Okus, ljut i oštar, potječe od alil-gorušičina ulja. Upotrebljava se kao začin za meso i razne umake. Ukusne su i prokuhane mlade stabljike. U pučkoj medicini služi kao sredstvo protiv skorbuta, te plućnih i kožnih bolesti. Sastojci korjena spriječavaju rast bakterija. Proljetni listovi u svježam stanju sadrže čak 300 - 400 mg % askorbinske kiseline i oko 14 mg % karotina. Nuspojave: prevelike količine biljke mogu nadražiti želudac, crijeva ili bubreg. ( prema Grlić, 1990; Pahlow, 1989 ) Poljska vrzina; Biljka cvate od travnja do jeseni. Raste kao korov na ruderalnim staništima, po poljima, vrtovima i njivama. Jedu se sočni proljetni listovi mlade biljke, koji imaju ugodan okus kupusa. Sadrži 100 - 140 mg % C vitamina. Mogu se nakon 20 - 30 minuta kuhanja prirediti kao špinat ili se sirovi dodaju salatama. ( prema Grlić, 1990 ) Rusomača; Vrijeme cvatnje je od ožujka do studenog. Česti je korov po poljima i vrtovima. Blago je sredstvo za zaustavlajnje krvarenja, za olakšavanje menstruacijskih tegoba. Čaj od rusomače normalizira krvni tlak, bez obzira da li je previsok ili prenizak. Mladi listovi najprikladniji su za jelo u rano proljeće, a priređuju se kao špinat, juha ili salata. Kod nas se ova biljka jede u sjevernoj Dalmaciji, zovu je " šurlin ", a pripremaju je kuhanjem sa slaninom. Listovi posjeduju antimikrobno djelovanje. Stručnjaci se spore da li se djelotvorne i ljekovite tvari nalaze u samoj biljci ili u nametničkim gljivicama na njoj. Nuspojave: nema ( prema Grlić, 1990; Pahlow, 1989 ) Livadna režuha; Cvate u travnju i svibnju. Najčešće prekriva vlažne nizinske livade. Ljekovite tvari su gorušičini glikozidi te vitamin C. Uz livadnu koriste se i druge vrste režuha: gorka, dlakava, nestrpljiva itd. Dobro djeluje na jetru i bubrege tj. potiče ih na rad. Jedu se mladi listovi i stavljaju u variva i juhe. ( prema Grlić, 1990; Pahlow, 1989 ) porodica: JAGLACIJaglac; Cvate u ožujku i travnju. Glavna ljekovita tvar je saponin, a uz njega i flavoni, eterična ulja te tanin i kremična kiselina. Zbog saponina je odlično sredstvo protiv kašlja. Čaj ili sirup se pripremaju od podanka biljke koji se iskopa u rujnu i suši u sjeni. Lišće jaglaca ubrajamo u najbogatije izvore vitamina C. U njemu ima 200 - 530 mg % askorbinske kiseline, ovisno o mjesecu cvatnje. U ožujku u listu ima 300 mg %, potkraj travnja 500 mg %, a zatim se do prosinca spušta na 200 mg %. Zbog toga zluži za pripremanje antiskorbutičnog ekstrakta. Također se od lista mogu pripremati variva, juhe i čajevi. ( prema Grlić, 1990; Pahlow, 1989 ) porodica: VRBE Vrba iva; Cvate u ožujku prije listanja. Raste na vlažnom staništu.
Glavne ljekovite tvari u kori vrbe su spojevi salicilne kiseline, koja
je glavni sastojak aspirina. Nekada se, umjesto aspirina, koristila kora
vrbe. Djelovanje: ublažava reumatske bolove i snizuje temperaturu. Nuspojave:
u manjim količinama nema štetnih pojava, ali je zabranjena trudnicama.
( prema Pahlow, 1989.)
porodica: KARANFILIMala mišjakinja; Biljka cvate cijele godine, a ako je zima blaga, čak i preko zime. Cijelu biljku beremo u proljeće i sušimo na zraku. U medicinu ju je uveo Sebastian Kneipp. Preporučuje ju kao biljku korisnu kod iskašljavanja, hemoroida, a u vanjskoj primjeni kod otvorenih rana i osipa. Priprema se kao špinat, a može se jesti i kao salata. Nuspojave: nema ( prema Grlić, 1990; Pahlow, 1989 ) porodica: DVORNICIKiselica; Cvate u travnju i svibnju. Koristi se kod pomanjkanja teka i zadržavanja mokraće. Biljka nije posve bezopasna, budući da sadrži dosta oksalne kiseline i alkalnih soli, koje su otrovne i kod prekomjernog uzimanja mogu se javiti povraćanje, proljev i poteškoće pri gutanju. Kao povrće služe proljetni prizemni listovi, a mogu se brati i u jesen. Kiselicu kao povrće koristili su još i stari Rimljani. Koristi se za variva, juhe i umake, ali je njena prehrambena vrijednost dosta mala i ne preporuča se prečesta upotreba. U literaturi se spominju i smrtni slučajevi djece koja su se prejela lišća kiselice. ( prema Grlić, 1990; Pahlow, 1989 ) porodica: DRIJENOVIDrijen; Biljka raste kao grm uz šumu, a koristi se plod - drenjina. Kad potpuno sazori, plod se može jesti svjež, kao ukusno voće. Od ploda ( crvene i sjajne koštunice ) proizvodi se marmelada, slatko, kompot i voćni sokovi ( Muslimani ga zovu šerbet ). Također se od njih rade vino i rakija. Zbog prisutnosti treslovina upotrebljavaju se protiv dizenterije i zaustavljanje proljeva. ( prema Grlić, 1990 ) porodica: TUSTIKEŽednjak; Raste po livadama, kamenu i kršu te starim zidovima. Listovi i vršci stabljike prije cvartnje mogu se jesti kao salata. Biljka sadrži velike količine kalcijevih soli. Srodna biljka - ljuti žednjak smatra se otrovnom biljkom. Koristi se za snižavanje krvnog tlaka. ( prema Grlić, 1990; Pahlow, 1989 ) porodica: LEPIRNJAČECrvena djetelina; Raste samonikla, a i sije se kao stočna hrana u cijeloj zemlji. Sirovi listovi su teško probavljivi, pa se zato najčešće kuhaju i pripremaju kao špinat. Listovi nisu osobito ukusni, pa ih je bolje miješati s drugim lisnatim povrćem. Cvjetne glavice mogu se pržiti u ulju i jesti usoljene ili ukiseljene. Također se koriste i druge vrste djetelina, npr. bijela djetelina. U medicini se koristi protiv proljeva i kao oblog za rane, a bijela djetelina protiv reume i gihta. Nuspojave: nisu poznate ( prema Grlić, 1990; Pahlow, 1989 ) Mala vija; Raste po livadama i poljima te uz puteve. Sjemenke iz sitnih plodova se prže ili se melju u brašno. Sjemenke ove biljke upotrebljavaju za jelo meksički Indijanci. ( prema Grlić, 1990 ) Livadna grahorica; Biljka cvate od travnja do srpnja, čest je korov osobito na žitnim poljima, po livadama i putevima. Vrlo su joj hranjive sjemenke ( 36 % škroba, 5 % šećera, 3 % masti). Pripisuje im se i antidijabetično djelovanje. Mogu se jesti i mladi listovi, ali i skuhani plodovi (mahune). Ipak, potreban je oprez pri konzumiranju, jer je grahorica prijenosnik oblića-nametnika na čovjeku. ( prema Grlić, 1990.) porodica: CECELJICecelj; Biljka cvate u travnju i svibnju. Uspijeva na vlažnim mjestima, među grmljem i drugdje. Biljka je sitna i malo izdašna, a može se pripremiti kao povrće, kao dodatak salati, varivu, juhi ili jelima od jaja. Listovi sa šećerom daju osvježavajući vitaminski napitak. Zbog sadržaja oksalne kiseline nije posve neotrovna i bolje ju je ne konzumirati prečesto. Koristili su je u Engleskoj od 16. stoljeća, a i u Irskoj, te se njen trodjelni list nalazi i na irskom grbu. ( prema Grlić, 1990 ) porodica: GLAVOČIKEStolisnik; Biljka cvate preko cijelog ljeta i jeseni. Vrlo je rasprostranjen uz ceste i puteve, pašnjeke te općenito na suhom tlu. Za jelo se bere od veljače do srpnja, a jestivi su samo posve mladi i nježni listovi. Od stolisnika se priređuju juha, salata ili varivo, a iz osušene biljke čaj. Ekstrakt stolisnika u sastavu je buljnih bombona, a eterično ulje, koje sadrži azulen, koristi se u uljima i kremama za sunčanje. Stolisnik liječi želudac, crijevne i želučane tegobe. Potiče i rad bubrega, pa se koristi kod proljetnih i jesenskih kura. Zaustavlja unutarnje i vanjsko krvarenje iz pluća, crijeva, nosa, maternice i bubrega. Liječi i vene. Zanimljivo je da su nekad dodavali stolisnik u pivo, umjesto hmelja. Nuspojave: kod nekih ljudi razvija se kožni osip na tu biljku. ( prema Grlić, 1990; Pahlow, 1989 ) Tratinčica; Biljka cvate gotovo cijelu godinu. Mladi listovi mogu se jesti sirovi ili prokuhani, kao salate, pomiješani sa salatom od krumpira ili pomiješani sa svježim sirom. Cvjetni pupoljci zamijenjuju kapare. Tratinčica je stari pučki lijek protiv kašlja, astme te plućnih bolesti. Nuspojave: nisu poznate ( prema Grlić, 1990; Pahlow, 1989 ) Maslačak; Ubraja se u naše najraširenije korove i livadne biljke. Kod nas se također prodaje na tržnicama kao proljetna salata, koja jača apetit. Mladi listovi se beru od ožujka do svibnja, kasnije postaju pregorki. Bogat je vitaminom C i željezom, kojeg ima više nego u špinatu. List se koristi kao varivo i kao salata, a korijen ( koji sadrži do 40 % inulina )može služiti kao nadomjestak za kavu. Korijen se također jede, bilo kuhan ili sirov. Od cvjetnih glavica radi " maslačkov med " ( s vodom, šećerom i limunom ), koji uvelike nalikuje na pravi med. Djelovanje maslačka je diuretičko, ali zbog gorkog taraksicina nije sasvim neotrovna biljka ( može izazvati proljeve i poremećaje u srčanom ritmu ). ( prema Grlić, 1990 ) Obični lopuh; Vrijeme cvatnje: ožujak - travanj. Listovi se beru kad su veliki kao dlan, jer tada sadrže najviše ljekovitih tvari. Podanke iskapamo u veljači, prepolovimo ih i sušimo na zraku. Povoljno djeluje protiv gastritisa i žučnog mjehura. Također se primjenjuje kod menstruacijskih bolova ( sadrži tvar petazin ). Negovo djelovanje protiv grčeva je 14 puta jače od papaverina, koji je jedan od najjačih biljnih spazmolitika. Prokuhani mladi listovi s peteljkama služe kao povrće. Nuspojave: ne preporučuje se dugotrajna primjena. ( prema Grlić, 1990; Pahlow, 1989 ) porodica: GLAVOČIKE CJEVNJAČENiski osjak; Mladi izdanci i mladi biljni dijelovi su jestivi, ali ih treba prije oguliti od bodljika i skuhati u slanoj vodi. Jestiv je i korijen u prvoj godini ( dok još nema stabljike ). ( prema Grlić, 1990 ) porodica: USNAČEPuzava ivica; Cvate od travnja do kolovoza, posebno na vlažnom tlu. Mladi listovi preporučuju se kao vitaminski dodatak juhama, jajima i sirevima za mazanje. Biljka je slabo aromatična, jer sadrži malu količinu eteričnog ulja. Razvijenu biljku ne treba upotrebljavati za jelo, jer sadrži i neke otrovne sastojke. ( prema Grlić, 1990 ) Mala dobričica; Česta je i rasprostranjena biljka. Raste uz potoke, po vlažnim livadama, uz plotove, grmlje i puteve. Za jelo služe mladi izdanci i listovi ubrani prije cvatnje. Koristi se kao varivo ili začin juhi, salati, namazima te kruhu s maslacem. Neprokuhana razvijena biljka nije sasvim neotrovna, pa je sirovu ne treba jesti u većim količinama. Biljka se upotrebljava kod želučanih smetnji, proljeva, žutice te žučnih, jetrenih i bubrežnih bolova. ( prema Grlić, 1990; Pahlow, 1989 ) Mala mrtva kopriva; Cvate od travnja do jeseni. Sirova ima neugodan miris, no prokuhana može poslužiti kao varivo. Mladi proljetni listovi zdravo su vitaminsko povrće ( prema Grlić, 1990) porodica: TRPUCIUskolisni trputac; Vrlo je raširena vrsta po cijelom svijetu. Mladi listovi, sabrani prije razvoja cvijeta služe kao zdravo proljetno povrće. Dodaju se juhi ili služe kao varivo, nakon 10 - 15 minuta kuhanja. Listovi sadrže mnogo kalija ( 460 mg % ) i fitoncide koji djeluju antibakterijski. U pučkoj medicini služe za zacjeljivanje rana i posjekotina te protiv krvarenja i upala. Uspješno se primjenjuje protiv kašlja, astme i prehlade, a osobito je djelotvoran kod hripavca. Jestive su i trputčeve sjemenke. Posebno bogate vitaminima su proklijale sjemenke trputca. Uz uskolisnog trputca ljekoviti su veliki trputac i srednji trputac. ( prema Grlić, 1990; Pahlow, 1989 ) porodica : BROĆIKELivadna bročika Raste po livadama, uz puteve i na neobrađenim mjestima. Ne služi za hranu, ali se koristi za proizvodnju sira. U biljci ima enzima koji pospješuju grušanje mlijeka. Nadzemni dijelovi biljke se osuše i samelju u prah te stavljaju u mlijeko. Žuti usitnjeni cvijetovi korišteni su za dobivanje maslaca. U narodnoj medicini prvenstveno služi kao diuretik. ( prema Grlić, 1990; Pahlow, 1989 ) porodica: SUNOVRATILjetni drijemovac; Biljka cvate po močvarnim i poplavnim livadama te kraj rijeka. Jestive su lukovice, ali se ne smiju jesti sirove, budući da imaju otrovne alkaloide. Lukovice se mogu kuhati ili peći te pripremati kao kaša ili pire. SAŽETI PRIKAZ LJEKOVITIH, JESTIVIH I ZAČINSKIH BILJAKA U tabeli 5 ( tab. 5 ) dan je sažeti prikaz ljekovitih, jestivih i začinskih biljaka iz proljetne flore našeg ispitivanog područja. Tab. 5 - Sažeti prikaz ljekovitih, jestivih i začinskih biljaka s osvrtom na medicinsko djelovanje pojedine biljke i njihove nuspojave ( prema Grlić, 1990; Pahlow, 1989 )
Na našem ispitivanom području pronašle smo tri vrste u nekoj od
kategorija zaštite - dvije osjetljive vrste, i jedna za koju se smatra
da bi već mogla pripadati u osjetljive vrste ( prema Žitković, 1998 )
Jaglac; Pojavljuje se odmah nakon otapanja snijega, u veljači, ožujku i travnju. Plod tobolac ima žlijezde s uljem, kojim se hrane mravi pa raznose biljku. Zbog loših navika - proljetnog " branja cvijeća " uz izletnička mjesta i naselja, branje bi trebalo zabraniti jer bi mogao postati osjetljiva vrsta ( prema Žitković, 1998 ).
RASPRAVAAnalizom proljetne flore istraženog područja ustanovljene su 62 vrste. Taksonomska analiza flore pokazala je da je brojem porodica, rodova i vrsta najdominantniji razred DVOSUPNICA, 53 vrste ( 85,5 % ). Iza njega je po brojčanoj zastupljenosti razred JEDNOSUPNICA, 7 vrsta ( 11,3 % ), dok su razredi PRESLICE I PAPRATI zastupljeni samo s po jednom vrstom ( po 1,6 % ). Od razreda GOLOSJEMENJAČA I MAHOVINA nismo pronašli niti jedan primjerak. Analiza pripadnosti biljnih vrsta prema određenom staništu i analiza broja biljnih vrsta prema staništu uključuju 62 vrste. Rezultati pokazuju da najveći broj vrsta raste na staništu - poplavna livada, 48. Nešto manji broj vrsta nalazimo na staništu - uz potok, 40, a najmanji broj vrsta na ruderalnim staništima, 32. Uzrok tome je što ruderalna staništa zauzimaju malu površinu u odnosu na ukupno ispitivano područje te su smještena rubno na tom području. Jedan manji dio biljaka netipičan je za stanište poplavna livada ( smeđa slezenica, velika šupaljka, pužarka, merinka, bijeli jorgovan, bijela šumarica i tamno crveni kukurijek ), budući da bi ih trebali pronalaziti u šumi. Uzrok toj pojavi je iskrčena šuma na tom mjestu, pa se još jedan dio biljaka zadržao na tom staništu.. Posebno nas je iznenadio nalaz bijelog jorgovana, za kojeg pretpostavljamo da je sađen kao međaš, budući da nije autohtona vrsta kod nas, već je kultiviran. Analiza zastupljenosti biljnih vrsta prema broju staništa pokazuje da je najveći broj onih vrsta koje nalazimo na sva tri staništa, 31 ( 50 % ), što znači da uglavnom slične vrste rastu uz potok, na poplavnim livadama i u ruderalnim staništima. Takve su vrste i inače široko rasprostranjene ( npr. mala mrtva kopriva ). Mali broj vrsta nađen je na dva staništa, 7 ( 11,3 % ), dok je dosta veliki broj vrsta vezan isključivo za jedno stanište, 24 ( 38,7 % ). Analiza ljekovitog, jestivog i začinskog bilja; Saznanje da mnoge biljke (koje do sada uopće nismo niti zamjećivale i koje smo smatrale samo dosadnim korovom ), posjeduju mnoga ljekovita svojstva, nemalo nas je iznenadila. Također nas je iznenadio broj tih biljaka, u odnosu na broj biljaka koje ne možemo u tu svrhu upotrijebiti. Rezultat je pokazao da 36 od 62 biljke možemo upotrijebiti kao jestivo, ljekovito i začinsko bilje. Gotovo u pravilu kod svih tih biljaka jestivi su mladi proljetni izdanci ( najčešće listovi ) koji se mogu jesti sirovi, kao salata ili priređivati kao variva. Kod većine biljaka preporuča se umjereno konzumiranje, budući da u većim količinama mogu uzrokovati štetne nuspojave. Analiza ugroženih, osjetljivih i rijetkih vrsta; Analiza ugroženih, osjetljivih i rijetkih vrsta pokazala je da na našem ispitivanom području nismo našle niti jednu izumrlu, ugroženu ili rijetku vrstu, ali smo našli jednu osjetljivu vrstu:TAMNO CRVENI KUKURIJEK. Tamno-crveni kukurijek našli smo na mjestu iskrčene šume. Osim ove vrste, navedene u "Crvenoj knjizi biljnih vrsta Republike Hrvatske", Šugar ( 1994 ), naišle smo na nalazišta JAGLACA za kojeg autorica Žitković ( 1998 ) tvrdi da bi mogao postati osjetljiva vrsta i predlaže njegovo uvrštenje u "Crvenu knjigu biljnih vrsta Republike Hrvatske ", pa ga i mi kao takvog ovdje navodimo.
Uvod |
Povratak na početnu stranicu biologije
Održava Grozdana Sirotic
E-škola(c) u suradnji
sa
om
Sl.
5 - Tamno crveni kukurijek ( iz Žitković, 1998 )
